Škola dokumentarnog filma 2013./2014. održana je od 07. listopada 2014. do 17. veljače 2015. u prostorima POGONA (Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade) i Multimedijalnog instituta Mi2 u Zagrebu.
Ove godine program Škole pohađalo je desetero polaznika koje je prošlo je kroz cijelu fazu pripreme i produkcije dokumentarnog filma gdje smo se vodili idejom potpunog osposobljavanja za korištenje kamere i montažnih programa, te stjecanja redateljskih vještina. Premijerne projekcije završnih filmova polaznika prikazani su 11.travnja 2015. u Dokukinu KIC.
Tijekom trajanja Škole održana su četiri masterclass predavanja: urugvajsko-brazilskog direktora fotografije Césara Charlonea, danskog redatelja Jørgena Letha, iransko-austrijskog producenta i redatelja Arash T. Riahija (Kako uspješno spojiti film i cross medijske platforme) i bugarske producentice Martichke Bozhilove (Tajne koprodukcijskih suradnji – lokalno i globalno u svijetu dokumentarnog filma).
Također, organizirano je gostovanje Luksuz produkcije, slovenske filmske produkcije koja više od desetljeća organizirano radi na području filmskog odgoja mladih. U Dokukinu KIC predstavljen je presjek njihova dosadašnjeg rada.
Voditelji Škole:
- Ana Hušman
- Igor Bezinović
- Nebojša Slijepčević
- Oliver Sertić
Vanjski predavači:
- Dinka Radonić
- Hrvoslava Brkušić
- Boris Mitić
- Vanja Jambrović
- Vlada Božić
Gostujući mentori polaznika na njihovim završnim filmovima:
- Arash T.Riahi (Austrija)
- Martichka Bozhilova (Bugarska)
Polaznici Škole dokumentarnog filma 2014. /2015. su: Katja Crevar, Katerina Duda, Nina Gojić, Bojan-Haron Markičević, Bojan Mucko, Dunja Opatić, Petra Slobodnjak, Jerko Stjepanović, Leo Vidmar i Ana Janjatović Zorica.
Završni filmovi postavljeni su na Vimeo stranici skole dokumentarnog filma!
ZAVRŠNI FILMOVI POLAZNIKA:
- Katerina Duda: Rezidba, Škola dokumentarnog filma 2015., 11’28”
Lazar, autoričin djed, prije nekoliko godina dobio je mobitel s kamerom i od tada dokumentira sve oko sebe. Nakon pozamašne količine nakupljenog materijala, traži autoricu da ga nauči montirati kako bi svoje skraćene filmove mogaomailom slati onima koje je i za koje je snimao. Nekoliko dana oko Božića započinju zajednički projekt: snimaju zimsku svakodnevicu malog mjesta na moru i pripreme blagdanskih obroka, a djed se trudi savladati tehniku filmske montaže.
- Leo Vidmar: Lapo lapo, Škola dokumentarnog filma 2015., 15′
Matej zivi zivot ekstrema. Razlika izmedju onoga sto prizeljkuje i onoga sto uistinu zivi dovela ga je do depresivnih stanja u kojima nije sposoban sudjelovati u svakodnevici. Svake godine zatvara se u sobu na sve dulje periode, suocen s jednom propustenom sansom za ostvarivanje ciljeva. Kada nije depresivan gotovo manicno provodi vrijeme u danonocnim izlascima i pokusavajuci pretvoriti hobije u stalan posao. Matejeva prica sve je cesca realnost mladih ljudi razapetih izmedju onoga sto zele, onoga sto mogu i onoga sto drustvo ocekuje od njih.
- Bojan Mucko: Akvarij s umjetnim ribicama, Škola dokumentarnog filma 2015., 9’57”
Tvornički pogon obasjan snažnim reflektorima markira vizuru autorovog kvarta na jugu Varaždina smještenog tik uz industrijsku zonu. Svjetlo se iz javnog prostora reflektira i u interijere obiteljskih kuća, ali javnog govora o svjetlu kao da nema. Akvarij za umjetne ribice je kvartovski Vox Populi iz perspektive susjedove kupaonice i dnevne sobe. S kojeg se prozora vaše kuće najljepše vidi blješteći pogon i što Vi točno mislite o tome?
- Petra Slobodnjak: Sipanje, Škola dokumentarnog filma 2015., 9’07”
Film prati tri obitelji iz okolice Bjelovara koje su dobile prinovu. Zajedničko im je što će dolazak majke i novorođenčeta iz bolnice biti popraćen lokalnim običajem poznatim pod nazivom ‘sipanje’. Dolaze susjedi, prijatelji i rodbina kako bi sudjelovali u običaju karakterističnom za središnju i sjeverozapadnu Hrvatsku. Čestita se i slavi, a neuobičajeni nestašluci u kojima odrasli ponovno postanu djeca su očekivani dio slavlja.
- Bojan Haron Markičević: 58%, Škola dokumentarnog filma 2015., 5’17’’
Sunčano prijepodne jednog petka zaokupirao je brojne prolaznike da pogled upere prema suncu. U isto vrijeme nekome uopće nije bilo do toga.
- Nina Gojić: Dezinsekcija Rijeka, Škola dokumentarnog filma 2015., 5’09”
Najezda kukaca na riječkom lukobranu.
- Ana Janjatović Zorica: Nemam pojima, Škola dokumentarnog filma 2015.
Kao apsolutna početnica, za završni rad na Školi doku filma, odabirem razgovarati sa svojom majkom, umirovljenicom koja se cijeli radni vijek bavila obrazovanjem odraslih.
- Jerko Stjepanović: Original, original. Franz., Škola dokumentarnog filma 2015., 10’53”
Umjesto da čekam na stanici, odlučujem šetati gradom do jutra. Srećem Franza. Odmah se razumijemo. Franz , kao i ja, luta ulicama Budimpešte u nedjelju u 02.00 ujutro. Hoda i primjećuje oblike, boje i kompozicije svega što vidi u noćnoj simfoniji velegrada. Hodamo zajedno, dok me vodi po Budimpešti, igramo se kao djeca. Franz poznaje poeziju, filmove, mitologiju, glazbu i slikarstvo. Tokom večeri otkrivam više o Franzu, iako on ne govori o sebi.
Franz živi na ulici, nosi veliku torbu u koju sprema odbačene stvari i traži ostatke hrane iz restorana. Franzova izrazita senzibilnost i zaigranost u gruboj su suprotnosti s teškim i nepravednim životnim uvjetima. Pri kraju večeri, dok sjedimo u prvom jutarnjem autobusu, kaže mi da u njegovu ispisanu bilježnicu na hrvatskom zapišem: “In Hungary live poor people, it’s more dark, then sweet”.
- Dunja Opatić: Bratstvo, Škola dokumentarnog filma 2015., 12’13’’
Tri brata palestinsko-talijanskog podrijetla, prisjećaju se svog odrastanja u turbulentnim devedesetima. Iskustva iz tog perioda oblikovala su njihov bratski odnos i razdvojila njihove roditelje. Ovo je priča o nepripadanju i konstantnoj potrazi za domovinom koja nikako da dođe, ispričana kroz intimne obiteljske snimke.