Peta po redu Škola dokumentarnog filma održala se od 2. listopada 2015. do 26. ožujka 2016. u Zagrebu. Školu je pohađalo jedanaestero polaznika i polaznica koji su savladali sva potrebna znanja za kompletnu produkciju dokumentarnog filma, pod mentorstvom Ane Hušman, Hrvoslave Brkušić, Igora Bezinovića, Nebojše Slijepčevića i Olivera Sertića.
Polaznici su svoja znanja usavršavali i s brojnim domaćim i stranima profesionalcima i dokumentaristima: Dinkom Radonić, Ivanom Zelićem, Borisom Mitićem, Blažom Habušem i Vanjom Jambrović.
Program je financiran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra, Grada Zagreba – Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, Društva hrvatskih filmskih redatelja, Zaklade Kultura Nova i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Realizacija programa odvija se u prostoru POGONA – Zagrebačkog centara za nezavisnu kulturu i mlade te u net kulturnom klubu MAMA.
Polaznici programa Škole dokumentarnog filma 2015./2016. su: Dražen Puklavec, Ivan Šušnjar, Jelena Primorac, Lidija Jasnić, Lorna Kunčić, Luana Lojić, Martina Jurić, Petar Vukičević, Sanja Bistričić, Sara Bernarda Moritz i Sonja Lazić.
Završne filmove polaznika i polaznica možete pogledati na službenom Vimeo kanalu OVDJE.
ZAVRŠNI FILMOVI POLAZNIKA:
- Martina Jurić: Bakina bunda, Škola dokumentarnog filma 2016., 09’40”
„Priženiti se” – uvesti muža ženidbom u svoju kuću, ženidbom ući u ženinu kuću; udomazetiti. No kako se žena „priudaje” u zagrebačku obitelj? Tog pojma u rječniku nažalost nema. Strepnju pred intimnim svjetovima tuđih obitelji snahe oduvijek prihvaćaju šutke. Usred selidbe u stan koji je njezin momak naslijedio od pokojne bake, autorica pak nasljeđuje bakinu tešku i staru bundu. Razgovorom o nepoznatoj prošlosti bake Vide s članovima njegove obitelji otkrivamo kako je istinu o onome što nas dijeli i spaja katkad lakše reći objektivu kamere nego majci, kćeri, sinu ili ocu. Ako smo pritom zaogrnuti australskom vunom.
- Lorna Kunčić: Vertikale, Škola dokumentarnog filma 2016., 07’33”
Svatko se može zateći izgubljen u podnožju masiva kojega nazivamo život. Sam pogled prema vrhu nam daje osjećaj sitnosti; uspon nam se čini nevjerojatan, a vrh neosvojiv. Uspijemo li prizvati svu fizičku snagu i onu možda zahtijevniju, snagu volje – usprkos navirućim sumnjama, odvojiti ćemo se od tla, krenuvši u nadvladavanje vlastitih ograničenja. Upravo taj napor uzdizanja ka vrhu može se pretvoriti u neophodnu svakodnevnicu koja putniku daje nužan osjećaj dinamičnosti. „Vertikale“ nam govore o neobičnim životnim pozivima i transformaciji slabosti u snagu i umjetnost. One su svjedočanstvo da zadovoljstvo leži onkraj straha, da je planina ogledalo nas samih, a pogled s vrha fantastičan.
- Lidija Jasnić: Marijan, Škola dokumentarnog filma 2016., 05’07”
Nakon mnogo godina, autorica posjećuje starog prijatelja. Kroz zapise i crteže iz prošlosti, on govori o sebi iz tog vremena, govori o sebi sada…
- Sonja Lazić: Show, Škola dokumentarnog filma 2016., 12’53”
Zabava, drama, nasilje…
Podrumski prostor Šeferove ulice broj 4 poprište je neobičnih događanja. Misteriozna buka koja iz njega dolazi zvuk je napornih probi za nadolazeći nastup čiji protagonisti, u lovu na vječnu slavu, predano pripremaju spektakl kakav se rijetko viđa na ovim prostorima.
- Sanja Bistričić: Ispred zastava, Škola dokumentarnog filma 2016., 12’43”
Film o ljubavi i mržnji, odrastanju i prihvaćanju. Đuro je punker – Hrvat – katolik koji u srcu nosi rane iz prošlosti koje su ga obilježile i zbog kojih iracionalno mrzi sve što nema veze s njegovom domovinom. Njegov punk svjetonazor kao i način života postaje umrljan mržnjom i bijesom koju izražava kroz javni bunt i provokacije. Spletom okolnosti njegov se svijet poljulja kada upozna djevojku Elviru koja je srpske nacionalnosti. Ovo je priča o životu koji nam zna prirediti smiješne iscjeljujuće paradokse kako bi nas poučio i ljubavi koja je iznad krvnih zrnaca.
- Ivan Šušnjar: Karoca, Škola dokumentarnog filma 2016., 03’11”
U filmu upoznajemo domaće trkaće vozilo, stvoreno iz snalažljivosti i želje za adrenalinom, legendarni postirski karoca. Nekoliko dasaka, osovina, par kotača i malo hrabrosti sve su što vam treba kako bi krenula luda vožnja niz brdo, obično nadomak roditeljske kuće. Saznajemo kako se karet izrađuje zadnjih nekoliko desetljeća.
Upoznajte karet, za ostatak svijeta nesigurnu nakupinu dasaka koja juri niz brdo, a za bračane najdražu uspomenu iz djetinjstva.
- Dražen Puklavec: Samo tvrdo, Škola dokumentarnog filma 2016., 09’21”
Dečki kažu da je njihova igra tvrda, ali da je to sasvim normalno. Nogomet je tjedni ritual, a dobrodošli su svi, poznanici, kolege s posla, prijatelji prijatelja, samo da se dođe do desetog igrača. U filmu pratimo epilog događaja u kojem “tvrdo” nije imalo isto značenje za sve igrače na terenu. Žustra želja za pobjedom, iscrpljenost, ekipa koja se ne poznaje dobro i malo muškog ponosa svi su sastojci potrebni za dobru staru tučnjavu.
Kada se prelomilo, zašto je nekome žao, a nekome smiješno, tko je bio na šivanju, a tko više ne igra nogomet- momci pokušavaju razjasniti i sebi i autoru filma.
- Sara Bernarda Moritz: Bolan, Škola dokumentarnog filma 2016., 05’54”
Ovim filmom autorica promišlja svoj odnos sa pokojnim djedom.
Izvorište filma je kremacija koju je obitelj izabrala kao djedov posmrtni obred. Taj čin iznevjerio je njihova očekivanja i ostavio ih bez fizičkog mjesta na koje mogu usmjeriti svoju tugu i sjećanja na pokojnika. Zbog toga autorica uranja u djedovu biografiju, osobne predmete i svoju tugu i iz toga stvara virtualni nadgrobni spomenik.
- Petar Vukičević: Nek ti liti bude zima, Škola dokumentarnog filma 2016., 08’56”
Dioklecijan, bivši rimski car, vraća se u palaču koju je dao izgraditi prije 1721 godine. Kao i svaki uzorni posjetitelj obilazi ju uz pomoć turističkog vodiča. Nakon što je dugo vremena bila dio grada palača ponovo postaje ljetnikovac. Dioklecijan je sretan.
- Luana Lojić: Kuhinja, Škola dokumentarnog filma 2016., 04’00”
Obična kuhinja, obični cimeri i dinamika kuhinjskih razgovora. Četvrta vježba spaja ton sa slikama internet stereotipima u svakidašnjem razgovoru mikrokozmosa kućnog prostora: čudna imena, hrana, ožiljci i sjećanja.