ZAVRŠNI FILMOVI POLAZNIKA/CA:
- Maja Alibegović: Lovačka sreća, Škola dokumentarnog filma 2017., 13’30”
Slovenska lovačka tradicija sastoji se od niza lovačkih običaja, pravila i rituala, koji ne samo da su elementarni dio lovačke kulture, već igraju važnu ulogu u očuvanju slovenskog nacionalnog identiteta. Kroz priče i objašnjenja lovaca, film daje uvid u život i običaje te brojne, u Sloveniji još uvijek prevladavajući muške, zajednice.
- Inesa Antić: Posledice rada, Škola dokumentarnog filma 2017., 16’11”
Priče i pjesme o zatočeništvu, oslobođenju i posljedicama rada u interpretaciji Zoje Borovčanin – pjevačice, performerice i uplakane radnice. Beogradske noći znaju je i kao Johanu Helmut Kol – svinju s karminom.
- Mihovil Antić: Iti inpiko, Škola dokumentarnog filma 2017., 11′
“… Tako je miran i lijep ovaj ožujak, a kažu da je mjesec za umiranje…” Na malom otoku u luci okupila se nekolicina muškaraca kako bi jednom svom otočaninu pomogla u teškoj situaciji koja ga je snašla.
- Roko Crnić: Udaljenost, Škola dokumentarnog filma 2017., 6′
Film raščlanjuje čin sviranja i slušanja, i zaviruje u međuprostore koji se tim raščlanjivanjem otvaraju
- Jasmina Beširević: All Good Things, Škola dokumentarnog filma 2017., 20′
Ulazimo u netipičan svijet dvoje ljudi koji su u vezi 36 godina, a ipak nikada nisu živjeli zajedno. Prebivaju u različitim zemljama, a za Božić su se sastali kod nje u Sofiji. Pridružuje im se i njena kćer, autorica filma, koja je od ranog djetinjstva dijelom njihove priće. Međusobna interakcija otkriva kompleksnost odnosa između njih troje, njihove pomalo osebujne osobnosti, kao i preispitivanje njihove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
- Ana Martinović: Britanac, Škola dokumentarnog filma 2017., 9′
Sajam antikviteta na Britanskom trgu poznato je nedjeljno okupljalište Zagrepčana. Mnogi dolaze popiti jutarnju kavu te usput baciti oko na štandove. No prije gužve na sajmu vlada drugačija atmosfera koju film prenosi predstavljanjem prodavača i kolekcionara.
- Marina Redžepović: Vodič za premijeru, Škola dokumentarnog filma 2017., 10’40”
Film prati dvoje glumaca Voju i Marinu koji zajedno šeću gradom na prvo gledanje i slušanje filma u kojem su glumili. Dočekuje ih Damir, redatelj. Budući da je Vojo slijep, Damir ih opisno vodi kroz projekciju. Ovo je film o specifičnoj perspektivi proživljenog filmskog iskustva, o povjerenju i prijateljstvu.
- Vladimira Spindler: Mama, zašto plačeš…, Škola dokumentarnog filma 2017., 20’40”
Nikada nisam tražila pomoć. Kao samohranoj majci, najveći strah je da neću biti dovoljna mojoj djeci. Zbog toga očajnički pokušavam upravljati svime i uravnotežiti sve, jer ako to uspijem mogu se uvjeriti kako ja to mogu. Freelancer sam majka, fotografkinja. No, nakon 17 godina izgubila sam životnu energiju. Moje tijelo je umorno.
- Vladimir Tatomir: Vani, Škola dokumentarnog filma 2017., 14′
Zgrada definira protor. Prostor nema granice, njih definiramo sami. Živote dijelomo svatko sa svakim,a središte svih događaja je haustor. “Doma” je značilo otići, a ići vani je bilo biti slobodan. Tako su barem glasila pravila koja zapravo nitko nije napisao, no s kojim smo se svi od početka složili. Kroz različite perspektive društvenog mikrokozmosa posljednje zgrade na kraju Zagreba film nudi uvid u vremenski presjek modernog gradskog zavičaja.