Igor Bezinović rođen je u Rijeci 1983. godine. Diplomirao je filozofiju, sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te Filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režirao je petnaestak kratkometražnih filmova, dugometražni dokumentarac Blokada i dugometražni igrani film Kratki izlet. Predavač je na brojnim filmskim radionicama. Flmom se bavi profesionalno i amaterski. Fragmente o svakodnevici i metafizici objavljuje na Tumblr blogu Lavandin. (lavandin.tumblr.com).

Hrvoslava Brkušić rođena je 1982.godine. Diplomirala je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, filmsku i TV montažu i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na odsjeku za nove medije. Kao montažerka radila je na niz kratkih igranih, eksperimentalnih i dokumentarnih filmova.

U umjetničkoj praksi izražava se u različitim medijima – film i video, zvučne instalacije i live nastupi.

Matija Santro rođen je 1987. u Zaboku. Prve afinitete prema snimanju tona razvija već u osnovnoj glazbenoj školi, nakon koje se amaterski bavi snimanjem i obradom zvuka. Nakon završene Gimnazije u Zagrebu počinje se ozbiljnije baviti zvukom, te radi kao koncertni ton majstor, sistem- inženjer za veće razglasne sisteme i snimatelj zvuka za TV serije, reality show-ove, reklame i filmove. 2016. s kolegama Filipom Filipijem i Filipom Ledinščakom pokreće Ontodei – tvrtku za najam filmske i razglasne tonske tehnike i usluge snimanja zvuka. Proteklih pet godina zajedno pokrivaju veliki dio terenskih snimanja u Hrvatskoj. Snimao je brojne reality show-ove kao što su 321 kuhaj, Ljubav je na selu, Večera za 5 na selu, Gospodin savršeni, Superpar, radio na brojnim TV emisijama i dokumentarnim filmovima za HRT, DW, ORF, RTL i Novu TV. Snimao je također razne TV serije među kojima su Crno Bijeli Svijet, Ko te šiša, Vatre Ivanjske, Minus i plus, te mnoge hrvatske kao i međunarodne filmove poput Kratki Izlet, Anka, Mare, Dom, Mayday, Kaymak, itd.

Katerina Duda (1989.) diplomirala je studij animiranog filma i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U radovima se najčešće bavi temama vezanim uz urbane prostore i kako se u prostoru reflektiraju šire društvene promjene, primjerice kroz arhitekturu ili turizam. Koristi raznolike medije poput društvene prakse, akcija i intervencija u javnom prostoru, kao i dokumentarni film i video. Sudjelovala je u nizu izložbi, grupnih i samostalnih projekata u zemlji i inozemstvu. Autorica je dva dokumentarna filma Strujanja (2019., Restart Laboratorij) i Rezidba (2015. Restart ŠDF).

Vanja Jambrović rođena je 1980. u Zagrebu. 2005. godine diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 2011. godine diplomirala je produkciju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2009. radi kao filmska producentica. Kao producentica potpisuje mnoge dokumentarne i kratke igrane filmove. Filmovi koje je Vanja producirala osvojili su preko 150 nagrada na međunarodnim filmskim festivalima i prikazivani su na najvažnijim svjetskim filmskim festivalima poput IDFA-e u Nizozemskoj, Hot Docsa u Kanadi, DokLeipziga u Njemačkoj, Karlovy Vary u Češkoj, Toronto Film Festivala u Kanadi, FidMarseille u Francuskoj. Sudjelovala je na međunarodnim radionicama za filmske producente REACT (2017.), EAVE (2015.), Producer on the Move u Cannesu (2014.), Emerging Producer u Jihlavi (2012.) i Eurodoc (2010.). Od 2020. godine predaje na Akademiji dramske umjetnosti kolegij «Produkcija dokumentarnog filma» studentima 2. godine MA režije dokumentarnog filma i filmske produkcije. 

Bojan Mrđenović rođen je 1987. godine u Virovitici. 2011. godine diplomirao je na preddiplomskom studiju povijesti umjetnosti i informacijskih znanosti u Zagrebu. 2012. godine diplomirao je na preddiplomskom, a 2015. godine na diplomskom studiju filmskog i TV snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a na istom odsjeku od 2017. godine radi kao asistent. Bavi se filmom i fotografijom.

Dinka Radonić (Zagreb, 1984.) diplomirala je Filmsko i TV snimanje na Akademiji dramske umjetnosti, Sveučilišta u Zagrebu. Od tada radi kao snimateljica i direktorica fotografije na kratkim igranim, dokumentarnim i eksperimentalnim filmovima. Debitirala je kao redateljica dokumentarnog filma 2018. godine. Edukacijom se bavi od 2007. godine. Kao predavačica, suradnica je na mnogim radionicama u sklopu Restart-a i Hrvatskog filmskog saveza. Od 2018. godine radi kao predavačica na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.

Oliver Sertić je producent iz Zagreba. Producirao je oko 40 dugometražnih i kratkih dokumentaraca i eksperimentalnih filmova prikazivanih na vise od 300 filmskih festivala. Osnivač je RESTART-a gdje trenutno radi kao producent, urednik programa distribucije i programski suradnik Dokukina. Jedan je od tutora Škole dokumentarnog filma. Petnaest godina, kao novinar i urednik, radio je za različite radio i TV stanice, tisak i portale. Surađivao je s brojnim filmskim festivalima u Hrvatskoj, Makedoniji, Kosovu i Moldaviji kao selektor, PR, producent i savjetnik (Zagreb Film Festival, ZagrebDox, Vukovar Film Festival, Dokufest, Makedox, Moldox…). Od 2007. godine selektor je Liburnia Film Festivala, festivala hrvatskog dokumentarnog filma, gdje je od 2012. do 2021. obavljao funkciju direktora. Suosnivač je Revije amaterskog filma – RAF, dio osnivačkog tima Autonomnog kulturnog centra – Attack! i projekta Cross-radio.

Đuro Gavran magistrirao je Filmsku i TV režiju (smjer dokumentarni film) na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i Dizajn na Grafičkom fakultetu u Sveučilišta u Zagrebu. Autor je tridesetak dokumentarnih filmova i dva eksperimentalna filma. Suosnivač je produkcijske kuće Pipser, živi i radi u Zagrebu.

Diplomirao je oblikovanje zvuka na Odsjeku montaže na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studiranja iskustvo stječe u mnogim studentskim filmovima na kojima je radio dizajn i miks zvuka. Nakon završetka studija, sa kolegama uređuje tonski studio gdje nastavlja redovito raditi na filmskim i televizijskim projektima, a od recentnijih se ističu igrani film “Da li ste videli ovu ženu?”, dokumentarni filmovi “Tvornica filmova” i “Mlungu-Bijeli kralj”, te TV serijal “Jedna Jedina”. Uz to, često surađuje i na dramskim i plesnim predstavama gdje pomaže sa izradom zvučnih kulisa, skladanjem i uređivanjem glazbenih brojeva.

Filip Peruzović rođen je 1986. godine u Zagrebu. Završio je tri godine studija komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te BA i MA filmske i TV režije, smjer igrani film na ADU u
Zagrebu. Redatelj je brojnih dokumentarnih televizijskih i radijskih emisija za HRT, te dugometražnih igranih filmova „Trebalo bi prošetati psa“ i „Dobra djeca“. Uz to, bavi se i filmskom edukacijom te je
jedan od suosnivača umjetničke organizacije Plafon.

Eva Kraljević djeluje u području filmskog snimanja, dokumentarne režije, fotografije i filmske pedagogije. Završila je filmsko i TV snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i dokumentarnu režiju na National Film and Television School u Engleskoj. Radila je na preko trideset dokumentarnih i igranih filmova te je višestruko je nagrađivana za svoj rad. Uz niz filmskih radionica na kojima radi kao predavačica, asistentica je na studiju dokumentarne režije na ADU. Trenutačno radi na svom idućem dokumentarnom filmu.

Miloš Tomić rođen je 1976. u Beogradu. Pri kraju osnovne škole počeo je crtati, bojiti, sakupljati predmete s ulice, fotografirati, svirati. U srednjoj školi pohađao je i filmsku školu Kvadrat, koju su vodili Zoran i Svetlana Popović. Od 1993. do 2002. radio je priloge za radijsku emisiju Lepi ritam srca, a 2001. diplomirao je režiju u klasi Miše Radivojevića na Umjetničkoj akademiji. Završio je i studij animacije u Pragu na školi FAMU, u klasi Petra Skale, a tijekom studija sudjelovao je na razmjeni u Madridu i Berlinu. Doktorirao je disertacijom o Dragocjenosti odbačenih predmeta, tj. otpada kao građe za film i fotografiju. Od 2009. ponovno živi u Beogradu kao obiteljski čovjek.

Mario Kozina magistrirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na filmološkoj temi. Jedan je od urednika filmskog časopisa Filmonaut, član je selekcijske komisije Festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS i stalni je suradnik ZagrebDoxa, Zagreb film festivala i Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu. Od 2012. do 2017. bio je angažiran kao stalni vanjski suradnik u Hrvatskom audiovizualnom centru, prvo u službi za press i odnose s javnošću, a potom i u Odjelu za promociju i plasman. Član je Hrvatskog društva filmskih kritičara i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Dobitnik je Povelje Vladimir Vuković za najboljeg mladog filmskog kritičara u 2008. godini, a 2016. godine uručena mu je Nagrada Vladimir Vuković za najboljeg filmskog kritičara u 2015. godini. Tekstove je objavljivao i u Hrvatskom filmskom ljetopisu, tjedniku Lider, bio je stalni gost-kritičar u emisiji Briljanteen na Hrvatskoj radioteleviziji, a objavljivao je i u emisiji Filmoskop na Trećem programu Hrvatskoga radija, na portalima Filmovi.hr, Filmski.net, Kulturpunkt, Vip.movies itd.

Mirna Belina (1979., Zagreb) diplomirala je kroatistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje pohađa doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Godine 2016. završila je program ženskih studija u Centru za ženske studije u Zagrebu. Uredila je i suuredila nekoliko knjiga o eksperimentalnom filmu i suvremenoj teoriji; na hrvatskom Kad animacija susreće žive (2007.), Austrijska filmska avangarda (2008.) i Prošireni film (2009.), na engleskom Vertical Cinema (2013.), Living Earth (2016.), The Noise of Being (2017.) i Sonic Acts Academy Reader (2018.) itd. Uređivala je kataloge i promotivne materijale za brojne domaće filmske festivale (Animafest Zagreb, ZagrebDox, Motovun Film Festival, Pulski filmski festival, 25 FPS, Dani hrvatskog filma itd.), Hrvatski audiovizualni centar i MEDIA desk Hrvatske. Uz uredničke poslove bavi se lekturom. Tijekom studija radila je kao honorarna scenaristica u Dječjem programu HRT-a, a u to vrijeme napisala je i brojne književne, filmske, glazbene recenzije i osvrte o filmu i medijskoj umjetnosti u Zarezu, Vijencu, Konturi i na 3. programu Hrvatskoga radija. Od 2013. godine dio je kustoskog tima Sonic Actsa, festivala suvremene umjetnosti, znanosti i teorije iz Amsterdama i njegovih satelitskih događanja.

Srđan Keča rođen je u Pančevu, studirao je eksperimentalnu i teorijsku fiziku u Beogradu, završio francusku školu za dokumentarni film Ateliers Varan te bio među osnivačima njezine beogradske inačice. Potom je studirao na britanskoj Nacionalnoj školi za film i televiziju, duže vremena živio u Londonu, da bi se odnedavno opet vratio u Beograd.

Kečini dokumentarni filmovi, filmski eseji i videoinstalacije dobro su poznati hrvatskoj publici. Njegov najuspješniji film Pismo oca (2011.) intimna je priča o isprepletenosti individualnog i kolektivnog sjećanja. Autor, sin iz miješanog srpsko-hrvatskog braka, piše pismo mrtvom ocu i razgovara s njegovim prijateljima kako bi shvatio očevo sudjelovanje u bosanskoj tragediji. Riječ je o jednom od najemotivnijih dokumentaraca nastalih posljednjih godina na ovim prostorima, a u Hrvatskoj je, kao i prethodni Kečini filmovi, prikazan u Restartovoj distribuciji. Vrlo jednostavnim, nenametljivim filmskim jezikom Keča gradi most između prošlosti i sadašnjosti i vješto ih spaja svojim objektivom. Pismo ocu osvojilo je niz nagrada, uključujući za najbolji srpski dokumentarac na Beldocsu i najbolji balkanski dokumentarac na DokuFestu.

Gabriela Périota zovu majstorom montaže te „kraljem arhive“, a većina njegovih kratkih filmova u zadnjih 15 godina djelovanja nastala je isključivo korištenjem raznih vrsta arhivskih snimki. ‘Njemačka mladež’ (2015.), njegov prvi dugometražni dokumentarni film, otvorio je prestižni program Panorama na Berlinaleu 2015. godine dok je ‘Natsu no hikari’ (2016.), njegov prvi dugometražni igrani film, svjetsku premijeru imao na filmskom festivalu u San Sebastianu 2016. nakon čega je zaigrao u europskim kinima.

Sergio Oksman rođen je u Brazilu 1970. godine. Studirao je novinarstvo u Sao Paulu i film u New Yorku. Profesor je režije na Madridskom filmskom institutu NIC. Režira dokumentarce za Documenta Films od 2000. godine. Oksman je poznat po filmovima “The Beautician” (2004), “Goodbye, America” (2007), “Notes on the Other” (2009), “A Story for the Modlins” (2012) i “On Footbal” (2015) premijerno prikazan na Locarnu. Njegovi filmovi osvojili su nagrade na važnim festivalima poput Clermont-Ferranda, Karlovy Vary, Warsaw FF, Valladolid FF, Tallinn Black Nights FF, Goya Awards, Festival dei Popoli.

Jesper Osmund svoj je prvi dugometražni film montirao 1991. godine, nakon što je godinama obavljao zadaće kao asistent montaže. Zatim je radio na još nekoliko dugometražnih i kratkometražnih igranih filmova, mini-serija i stotina reklama, sve dok se sredinom devedesetih nije odlučio prebaciti na dokumentarne filmove. Do danas je montirao više od pedeset dokumentaraca, od kojih su mnogi prikazivani i nagrađivani na festivalima poput IDFA-e, Sundancea, Berlinalea i HotDocsa. Među važnijim nagradama koje su osvojili njegovi filmovi je i nagrada Emmy. Posljednjih godina Osmund je uglavnom usredotočen na međunarodne dugometražne dokumentarne produkcije, a redovito drži seminare te predaje na pitching i rough cut radionicama u organizaciji EDN-a, IDF-a i IDFAcademyja.

Heddy Honigmann rođena je 1951. u Limi, u Peruu, u obitelji poljskih židovskih imigranata. Većinu života provela je u Nizozemskoj, gdje je i nastala većina njezinih filmova. Godine 2003. Muzej moderne umjetnosti u New Yorku održao je retrospektivu prikazujući niz njezinih filmova, a 2007. godine osvojila je Outstanding Achievement Award na Hot Docs festivalu u Torontu. U Centru Georges Pompidou u Parizu 2011. godine održana je retrospektiva svih njezinih filmova, a njezin posljednji film, “Oko svijeta u 50 koncerata”, svečano je otvorio prošlogodišnju IDFA-u, najveći festival dokumentarnog filma u svijetu.

Karpo Ačimović Godina rođen je 1943. u Makedoniji. Većinu svojih kratkih filmova snimio je u produkciji tada vrlo agilnog i radikalnog novosadskog Neoplanta filma (zaslužni i za Rane radove i WR – Misterije organizma Dušana Makavejeva), koji je stradao u čistkama 1971. i 1972., kao uostalom i cijeli crni val. Nakon nasilne pauze od 1980. do 1990.  režirao je i tri dugometražna filma (Splav meduze, Crveni boogie i Umjetni raj), a već nekoliko desetljeća živi u Sloveniji, gdje je donedavno predavao filmsku režiju i fotografiju na ljubljanskoj akademiji. Dobitnik je Prešernove nagrade za životno djelo, najvećeg slovenskog priznanja za dostignuća na području umjetnosti.

Jasmila Žbanić rođena je u Sarajevu. U istom je gradu diplomirala na ASU na Odsjeku za filmsku i kazališnu režiju. Njeni su radovi prikazivani na filmskim festivalima i izložbama širom svijeta. Jasmilin film Grbavica osvojio 2006. godine u Berlinu Zlatnog medvjeda teNagradu ekumenskog žirija i Nagradu za mir. Na putu, Jasmilin drugi dugometražni film, premijerno je prikazan 2010. na Berlinaleu, nakon čega je osvojio brojne nagrade. Sve njezine filmove producirala je Deblokada, umjetnička organizacija koju je utemeljila.

Joshua Oppenheimer je više od deset godina radio s paravojskama, odredima smrti i njihovim žrtvama, istražujući odnose između političkog nasilja i njihove slike u javnosti. Obrazovao se na Harvardu i koledžu Central St. Martins u Londonu. Radio je kao viši istraživač na projektu Genocid i žanr Britanskog savjeta za umjetnost i humanističke znanosti te je objavio brojne radove na tu temu. Njegov dugometražni prvijenac “Čin smaknuća” ( “The Act of Killing”, 2013.) osvojio je 72 nagrade na međunarodnim festivalima, među ostalima Europsku filmsku nagradu za najbolji dokumentarac, BAFTA nagradu te bio nominiran za Oskara.

Martichka Bozhilova je producentica u bugarskoj produkcijskoj kući Agitprop, osnivačica i direktorica Balkan Documentary Centre,  članica je izvršnog odbora EDN (European Documentary Network), bila je članica žirija na festivalima DOK Leipzig i IDFA 2014. te je jedna od najuspješnijih europskih producentica dokumentarnog filma. Njeni su filmovi prikazani i nagrađivani na festivalu u Cannesu, Berlinu, IDFA-i, Torontu, Sundanceu, Tribeca Film Festivalu… Nalazi se na popisu 100 najutjecajnijih žena u Bugarskoj, a Forbes ju je uvrstio među 7 najutjecajnijih bugarskih kreativnih vizionara. Među njenom filmografijom nalaze se filmovi “Georgi i leptiri” (nagrada Silver Wolf, IDFA 2004), “Posljednji crnomorski gusari” (Visions du Reel, Hot Docs 2013) i “Ljubav i inženjerstvo” (Tribeca 2014).

Arash T. Riahi rođen je 1972. godine u Iranu, a 1982. je doselio u Austriju gdje danas živi i radi. Diplomirao je film i humanističke znanosti u Beču, nakon čega je angažiran kao freelancer na austrijskoj televiziji ORF, uglavnom u području kulture i umjetnosti. 1997. godine osnovao je produkcijsku kuću Golden Girls www.goldengirls.at koja je producirala brojne dokumentarne, igrane i eksperimentalne filmove nagrađivane s više od 60 međunarodnih filmskih nagrada. Neki od njih su igrani film Exile Family kao i dokumentarni cross medijski projekt Svakodnevna ponuda/Everyday Rebellion čiju režiju potpisuje zajedno sa svojim bratom Armanom. Najveći uspjeh donio mu je dugometražni igrani film For a Moment of Freedom, koji je osvojio 31 nagradu, a 2010. Godine bio je austrijski kandidat za Oscara. Trenutno je aktivan kao dramaturški savjetnik i gost predavač na međunarodnim filmskim radionicama, poput scenarističke radionice SOURCES 2 te kao predavač na Filmskoj Akademiji u Beču.

Snimatelj, redatelj i scenarist, rođen u Urugvaju 1958. godine. Živi u Brazilu. S redateljem Fernandom Meirellesom surađivao je na tri filma (Božji grad, Brižni vrtlar i Sljepoća). Za Akademijinu nagradu za najboljeg direktora fotografije nominiran je za svoj rad na filmu Božji grad. Godine 2007. režirao je svoj prvi igrani film,WC za papu, koji je bio službeni urugvajski kandidat za Akademijinu nagradu za najbolji film na stranom jeziku na 80. dodjeli Oscara.

Jørgen Leth je redatelj i scenarist rođen 1937. u Danskoj. Smatra se jednim od vodećih autora eksperimentalnog dokumentarnog filma. Njegov najcjenjeniji film je Savršen čovjek iz 1967. godine koji je ubačen i u Pet zapreka – zajednički film Letha i Larsa von Triera iz 2003. Bio je kreativni savjetnik Danskog filmskog instituta (od 1971. do 1973. i od 1975. do 1977.) i predsjednik odbora Instituta (od 1977. do 1982). Osim toga, profesor je na Danskoj filmskoj školi u Kopenhagenu i na državnoj školi Studio Center u Oslu. Predavao je i na UCLA-i, Berkeleyu, Harvardu i drugdje.

Wojciech Staron diplomirao je filmsku fotografiju na Filmskoj školi u Łodzu u Poljskoj. Podjednako je poznat po svom snimateljskom radu na filmovima drugih redatelja, poput Joanne i Krzysztofa Krauzea,Jaceka Blawuta i Jerzyja Sladkowskog, kao i po vlastitim dokumentarcima. Najzapaženiji uspjeh do sada postigao je filmom ‘El premio‘ Paule Markovitch kojim je osvojio Srebrnog medvjeda za najbolju kameru na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu 2011. godine.

Remunda(1973) češki je redatelj i producent. Diplomirao je na odsjeku režije dokumentarnog filma na FAMU 2005. godine u klasi Karela Vacheka. Njegov film ‘Village B.’ proglašen je najboljim dokumentarnim filmom na Karlovy Vary IFF 2002. g., a osvojio je i nekoliko drugih nagrada na festivalima u Europi i SAD-u. Suosnivač je Instituta dokumentarnog filma (IDF) koji podupire promociju istočno-europskih filmova. Predaje na Ex Oriente Film, međunarodnoj radionici za razvoj dokumentarnog filma koju organizira IDF. Zajedno s Vítom Klusákom režirao je dugometražne dokumentarne filmove ‘Češki san’ i ‘Češki mir’. Vodi HYPERMARKET FILM Ltd., nezavisnu produkcijsku kuću iz Praga, Češka.

Rođen je 1977. u Leskovcu u Srbiji. Živio je na nekoliko kontinenata, diplomirao masmediologiju, vratio se, vojevao 15-ak mjeseci, radio pet godina za najveće svjetske medije, dok nije shvatio neke stvari i posvetio ostatak svog života obitelji, malom nogometu i autorskim dokumentarcima. Njegova tri filma ‘Lepa Diana’, ‘UNMIK Titanik’ i ‘Doviđenja, kako ste?’ prikazana su na više od 150 festivala širom svijeta, bila nagrađena 25 puta i emitirana na 20 međunarodnih TV stanica. Predaje real-politiku dokumentarnog filma u Europi, Kini, Bliskom istoku i Americi… …i sprema novi petogodišnji film o – Ništa.

Službena stranica: dribblingpictures.com

Rođen je u južnokorejskoj obitelji koja je posjedovala dućan s pločama, videoteku i foto studio u malom mjestašcu u Južnoj Koreji. Dok je njegov otac razvijao crno bijele negative, Min-Chul je provodio djetinjstvo gledajući honkonške noir filmove. Studirao je komunikacijski menadžment u Amsterdamu, a da bi preživio, radio je na različitim filmskim i TV produkcijama. Bavio se najrazličitijim profesijama, poput književnog agenta, PR agenta za noćne klubove i partije, da bi se na kraju pronašao kao nezavisni producent dokumentarnih filmova. Osnovao je produkcijsku kuću ‘Minch&Films’, a njegova filmografija već sada uključuje dvije pobjede na IDFI. Najuspješniji je južnokorejski producent i jedan od najzanimljivijih svjetskih producenata današnjice.

Rođen je 1965. u Zagrebu. Diplomirao je glumu 1990, te produkciju 2009. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ustanovio je udrugu Nukleus 2003, Nukleus film Hrvatska 2009. i Nukleus film Slovenija 2012. godine. Radio je kao novinar, urednik i producent na Radiju 101, te je jedan od njegovih osnivača, kao i Omladinske televizije (OTV) gdje je radio kao producent i direktor programa. Tijekom Domovinskog rata radio je kao producent dokumentarnih programa i programa vijesti za Visnews (današnji Reuters TV), njemački ZDF, BBC radio i televiziju i NTV – najveću japansku privatnu TV mrežu. Trenutni je fokus Siniše Juričića na produkciji filmova i na tome da se pomogne talentiranim filmskim djelatnicima iz jugoistočne Europe ostvariti puni međunarodni potencijal i priznanje.

Rođena 1980. godine u Kragujevcu, Srbiji. Radila na velikome broju filmova kao montažerka, nagrađivana za svoj rad. Pregled dosadašnjeg rada.

Rođena 1978. godine u Ljubljani, studirala je režiju i produkciju na Nacionalnoj filmskoj akademiji u Amsterdamu, a magistrirala filmsku umjetnost pri Sveučilištu Sheffield Hallam u Engleskoj. Od 2003. godine vodi vlastitu produkcijsku kuću Petra Pan Production i radi uglavnom u Sloveniji, Makedoniji i Hrvatskoj. Najzapaženiji uspjeh do sada postigla je dokumentarnim filmom Bake revolucije, koji je bio prikazan na IDFA-i i koji je svojevrsni tematski prethodnik Mame Europe.

Rođen je 1968. godine u Skopju. Godine 2003. osnovao je s Petrom Seliškar svoju produkcijsku kuću, Petra Pan Productions u Sloveniji i Makedoniji. Godine 2010. pokrenuli su jedinstveni festival kreativnog dokumentarnog filma, Make Dox, u Makedoniji. Brand Ferro i Petra od tada rade kao kreativni tandem. Njihova stvaralačka snaga se može vidjeti u dokumentarcu The Grandmothers of Revolution koji je izabran za Međunarodni dokumentarni festival Amsterdam. Njihov najnoviji projekt je dokumentarni film Mama Europa.

Rođen je 1979. godine u Dubrovniku. Diplomirao je filmsku i televizijsku montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.  Montažer je  nagrađivanih dugometražnih igranih filmova ( IZA STAKLA, BUICK RIVIERA, TI MENE NOSIŠ, HOUSTON, IMAMO PROBLEM!, RUDAR, MUŠKARCI NE PLAČU, ŽABA, SAM SAMCAT), dugometražnih dokumentarnih filmova ( CASH & MARRY, KRALJ, MOJ SVIJET NAOPAČKE, BUFFET ŽELJEZARA)  te više nagrađenih kratkometražnih (ŽUTI MJESEC, SLUČAJNO, A NEW HOME, DAH) i eksperimentalnih filmova.  Također je režirao četiri dokumentarna filma za koje je bio nagrađivan (CIKLUSI, BEBE NA VOLE-TIMES OF GREAT DEPRESSION)

Režirao je oko 30 kratkih, srednjemetražnih i dugih dokumentarnih filmova od kojih su neki višestruko nagradjivani. Bio je snimatelj na vise od 40 dokumentarnih filmova, djeluje kao gost predavač na Dutch Film Academy i Media Academy u Amsterdamu, savjetnik Nizozemskog filmskog fonda, tutor na radionicama scenarija na IDFA-i te mentor Binger Doclaba i međunarodnog dokumentarnog projekta Greenhouse. Predaje po cijelom svijetu, uglavnom na radionicama dokumentarnog filma. Njegov posljednji film «Wrong time, wrong place» imao je svjetsku premijeru na IDFA-i 2012. i bavi se nedavnim dramatičnim masovnim ubojstvom u Norveškoj.